Upoznajte mladog Goraždanina Jasmina Hasanovića asistenta na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu - Goražde PRESS

Breaking

09. 03. 2018.

Upoznajte mladog Goraždanina Jasmina Hasanovića asistenta na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu

ZNANJE NIJE I NE SMIJE BITI ROBA

Biti u svijetu nauke i svakodnevno učiti, svakako je i izazov i ispit.
Taj izazov prihvatio je Jasmin Hasanović, napisaćemo tako, i u vrijeme kada je (2008/09) bio učenik generacije u goraždanskoj Mješovitoj sredjoj školi „Enver Pozderović“. I potom nastavio sa obrazovanjem. I uspjesima. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu diplomirao 2012.godine sa prosjekom ocijena 9,63 i dobio Zlatnu značku univerziteta.
Magistrirao 2015. godine na temu „NSK država: Politička artikulacija države bez teritorija“ sa ocjenom 10. S ukupnim prosjekom 9,79 proglašen najboljim studentom master studija na Fakultetu političkih nauka u akademskoj 2014./15. godini.

Od februara 2017. godine radi kao asistent na Fakultetu političkih nauka, na Odsjeku za politologiju. Angažovan je, između ostalog, na predmetima Uvoda u politologiju, Geopolitike, Savremene teorije vlasti, Savremene političke teorije, Civilno društvo, Politologija konflikata, Politička postmoderna...

Sa Jasminom smo razgovarali o njegovom angažmanu na FPN-a i inače, u svijetu nauke.

Kada si odlučio da se posvetiš naučnom radu? Koliko je bilo „teško“ donijeti takvu odluku?

- Mislim da je pravo pitanje, koliko treba biti „lud“ pa da se i pomisli, a ne prihvati poziv bavljenja naukom u društvu u kojem je vrhovna vrijednost produkcija svih mogućih, zamislivih i nezamislivih, ne-vrijednosti. Kada ste dovoljno „ludi“, onda je odgovor na Vaše pitanje: „lako“. Baviti se naukom, prije svega, političkom (ili bilo kojom drugom društvenom), značilo bi odgovoriti na pitanje kako nešto promijeniti, ili drugim riječima, kako učiniti da ta promjena zaživi u stvarnosti. Demokratija koju danas imamo samo je privid, ona se svela na puki i isprazni izborni proces u kojem građani svake četiri, odnosno, dvije godine biraju različita imena koja stoje iza različitih skraćenica (koje zovemo stranke) koje nude isto, ili gotovo pa isto. Zbog toga, istinskih promjena i nemamo. Fakulteti društvenih nauka su degradirani – šta mislite zbog čega? O njima se producira predstava kao fakultetima koji hiper-produciraju kadar koji ne može da se zaposli. Međutim, osvrnimo se oko sebe i pogledajmo ko obavlja poslove onih koji su posvetili 3, 4, ili 5 godina da steknu zvanja koja su najbrojnija na birou? Pravnici? Politolozi? Ekonomisti? I ne baš...

Približi nam jedan tvoj dan na Fakultetu političkih nauka. Šta je posao asistenta?

-Posao asistenta je posao od birokratije do nauke. Otprilike, takav je i radni dan. Pravo učenje nauke i „pečenje zanata“počinje tek sada. I tu ne staje, već se postepeno ide ka višem i napredovanju. To je ta hronologija koju još uvijek možete da dobijete na javnimobrazovnim ustanovama. Na privatnim, to je mnogo lakše. Sami osnujete visokoškolsku ustanovu, sami se zaposlite, sami sebimožete dati i zvanje, ali ne i znanje. A ko nema živaca (ili znanja) da postepeno napreduje, odlična ideja dase na brz i jednostavan način dobije društveni status, bez mnogo muke. Međutim, ne trebamo se lagati, problema i samovolje ima i kod nas, zbog čega privatni fakulteti „kupe poene“. Živimo u užurbanom vremenu tržišnog kapitalizma, a s tim je praćena i intencija da se za kratko vrijeme dobije i odgovarajuća diploma. Nauka je postala roba. Zato se nadam da će mlađe generacije koje ulaze u nauku to da poprave. Bez progresivnih snaga, bilo kakav boljitak je nemoguć. Boljitak, sigurno, ne nosi, primjerice, novi Zakon o visokom obrazovanju koji smo dobili od strane Vlade Kantona Sarajevo, a koji je od Univerziteta u Sarajevu napravio marionetu vladinih interesa, birokratizirao ga, te izravnom kontrolom od strane Ministarstva pogazio sve moguće akademske slobode. Znanje nije roba. Obrazovanje je javno dobro i ono kao takvo ne može biti predmetom tržišta.Da stvar bude gora, Zakon je omogućioi produkciju anti-intelektualizma:on ide u prilog neznanju i prosječnosti, umjesto da potiče inovativnost, znanje i vrhunske rezultate.

Koliko je važno da se više mladih opredjeljuje za usavršavanje u struci, za naučni angažman?

-Vidite, pomenuti zakonski okvir koji je izrežiran, uprkos ogromnom broju amandmana od strane struke, upravo potvrđuje onakvo društvo kakvo sam opisao u odgovoru na prvo pitanje. A njegovo kreiranje počinje još od vrtića i osnovnog obrazovanja. Ne čudi stoga svakodnevna degradacija obrazovnog procesa i standarda. Međutim, takvo društvo nije krivac, ono je samo proizvod sistema. Očito da je cilj socijalizirati društvo u dominantnim ideološkim narativima, zarad legitimacije sopstvene moći etno-elita. Nažalost, to se dešava godinama, a tek se vidi onda kada se desi u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci ili nekom drugom većem gradu. Upravo je usavršavanje u struci jedan od odgovora na ovu situaciju. Drugi odgovor je konstantno propitivanje svega. A propitivanje je temelj svake nauke. U nauci (osim možda u diktatorskim režimima) nema vječnih istina na koje se ne smiju postavljati pitanja, a da ne govorim o tome da se one ospore. Stvarnost je konstruirana dominantnom strukturom moći, ona koristi svoje ideološke i represivne aparate, kako je o tome pisao francuski filozof Althusser. A stvarnost je promjenjiva. To zaboravljamo. Zamislite sada na stotine mladih koji to ne zaboravljaju, nego djeluju u skladu s tim. Mislim da je to dovoljno jasan odgovor – obrazovanje, nauka i stručnost, tri su jahača apokalipse za ovakav poredak u kojem živimo. A on one koji to posjeduju, ili žele da posjeduju, tjera u druge države. Preventivno.

Doktorant si na Fakultetu političkih nauka na Istraživačkom polju Politologije?

-Da, na drugoj sam godini doktorskog studija, tako da je to jedna stepenica više u mom obrazovnom procesu. Pored toga sam izlagao i kao gost boravio na Univerzitetima u Ljubljani, Gyoru u Mađarskoj i Nijmegenu u Holandiji, a naredne godine, za sada, imam pozive da kao gostujući predavač držim predavanja na Univerzitetu u Portu u Portugalu i na Univerzitetu u Iašiju u Rumuniji. Učimo cijeli život. I opet je nedovoljno.

Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu studiraju i mladi iz Goražda. Kako ocjenjuješ njihov obrazivani angažman i kakav je vaš međusobni odnos?

-Još dok sam bio student, sa mnom je studiralo dosta mladih iz Goražda. I moram priznati, bez pretjerivanja, a što bi se ja mislim moglo lako i statistički dokazati, da su naši studenti jedni od boljih studenata. To samo pokazuje kako znanje i kvalitet nužno ne dolaze iz većih gradova. Studenti iz drugih gradova često moraju uložiti mnogo više truda kako bi opravdali i odricanja roditelja za studij, uklopili se u novo društvo, te na kraju, zbog toga što, veoma često, zaista upisuju fakultete zbog želje da se bave tim pozivom i da se zbog toga žrtvuju.Naravno, izuzetaka ima uvijek. Činjenica je i da su sve ključne promjene nastajale na periferijama. Upravo zbog toga, vjerujem u manje sredine u Bosni i Hercegovini od kojih se može dosta toga i učiti. One su nosioci društvenog razvoja, a zbog toga, one su veoma često i zapostavljene. Vraćam se na tezu o prividu demokratije. Demokratija će uvijek biti i ostati privid dok god se bude svodila na to da svake 2 ili 4 godine samo biramo druge da odlučuju u naše ime. Demokratija živi u samoorganizaciji i društvenoj solidarnosti. Tek kada se naučimo buniti i u drugim sredinama, a ne samo u većim gradovima, možemo očekivati nešto više. Ne zaboravimo da su srednjoškolci Jajca spriječili podjele i dvije etnički podjeljene škole. A bojim se da etno-fašizacija društva tek počinje, uveliko se stvaraju uslovi za to. Obrazovanje je za tu namjeru ključno. Tako, umjesto, da pričamo isprazne priče o demokratiji, krenimo pričati o tome koliko smo zaista solidarni sa drugima. Takva solidarnost, još uvijek, postoji i na specifičan način se njeguje u manjim sredinama i zajednicama. Zato, ne dozvolimo da odumre -budimo „ludi“ u vremenu kada je nenormalnost postala normalna.




Goražde PRESS / Glas Goražda 

Stranice