Stariji Nezirov brat Emir tražio je da svjedoči u ležećem položaju jer boluje od, kako je rekao, anksioznog poremećaja. Međutim, jučer je bez problema dao iskaz. U konfuznom i kontradiktornom svjedočenju govorio je kako su s ubijenom majkom, očuhom i nanom, Nezir i on bili u dobrim odnosima. Često je posjećivao očuha i majku u kući u selu Bogušići, nadomak Goražda. Svi su spavali u istoj sobi. Pomagao im je oko poslova u malinjaku. Čak je sam želio zarađivati od toga.
Rad u malinjaku
Dan nakon ubistva sreo je Nezira koji mu je rekao da putuje za Sarajevo kako bi obišao braću. Emir je tada ponio šlauf, ali vrata kuće bila su zaključana dok su na prozorima bile spuštene roletne. Čekao je od sedam ujutro do 13 sati da mu neko otvori. Na kraju je otišao, ostavivši poruku da su mu trebali reći ako su negdje otišli.
Emir je potencirao kako su Neziru branili da koristi mobitel te da su svi od njega očekivali da radi u malinjaku. Često se krio u kupatilu ili špajzu kako bi krišom koristio mobitel i imao privatnosti, kazao je Emir. Rekao je još da je majka pretjerivala u svojim zahtjevima te da je zbog toga često dolazilo do galame, ali da niko nije fizički napadao Nezira. Emir je otkrio da se Nezir zanimao za japanski jezik, ali da je bio veoma deprimiran zbog života na selu, o čemu su razgovarali više puta.
Sutkinja Rozita Šimić svjedoka je pitala zašto nije pomogao svom bratu, na šta je on odgovorio da oni nisu prisni, iako je ranije rekao da su bili u dobrim odnosima. Potom je kao razloge navodio svoj odlazak u Beč, razvod, anksiozni poremećaj. Sutkinji to nije bilo dovoljno pa je insistirala da joj objasni kako nije blizak s mlađim bratom kojeg je trebao zaštititi.
- Nije kod nas kontakt kao kod seljaka - rekao je Emir sutkinji.
Teško djetinjstvo
Sasvim drugu priču o poremećnim odnosima u porodici ispričao je Nezirov mlađi brat Meho. Kazao je da se ne sjeća ničega. Ali, insistiranja tužioca Dragana Slijepčevića i sutkinje Rozite Šimić dovela su svjedoka do priznanja da je Nezir prolazio torturu na selu i da je majka bila veoma podložna očuhovom utjecaju, kojeg je opisao kao naglog i agresivnog čovjeka.
Majka nije reagirala na to. Prisjetio se Meho i teškog djetinjstva, kada ih je majka zaključavala u stan, a ona izlazila i zabavljala se. Sjetio se i kako ih nije vidjela tri godine. I Mehi se Nezir žalio jer mu je sve bilo zabranjeno. Dan nakon ubistva Nezir je priznao braći da je sjekirom ubio majku, očuha i nanu te da će se predati policiji. Htio se i ubiti, rekao je Meho.
Izvinjavao se braći
Emir Kamenica opisao je mlađeg brata Nezira kao pažljivog mladića, koji je „sve držao u sebi“. Često je imao osip na koži zbog toga. Nezir je pokušavao postaviti pitanja starijem bratu, ali je bio nervozan i govorio je nerazgovjetno. Na kraju mu se izvinio, rekavši da nije mislio ništa loše. Tako je bilo i nakon Mehinog iskaza.
Očeve prijetnje
Meho Kamenica je priznao da je otac bio nasilan prema Neziru. Sjetio se kako je jedne prilike Nezir pobjegao od kuće jer je otac rekao da će ga ubiti. Kad se vratio kući, otac im je zabranio da pričaju s Nezirom. Također, Meho je rekao da se Nezir htio ubiti.
Goražde PRESS / Avaz
