Uloženi trud
Prije dolaska na Grbavicu, 25-godišnji Goraždanin branio je boje mlađe selekcije Radnika iz Hadžića i Goražda, a potom i NK GOŠK Dubrovnik, Velež i Mladost, u kojem je proveo posljednje dvije godine. Put do Željezničara nije bio lagan, ali se uloženi trud isplatio i Sinan je danas miljenik navijača kultnog bh. tima.
- Težak je period iza mene. Imao sam problema sa povredama zbog fudbala, dvije operacije zbog toga. Kada sam imao 18 godina, desio se moj najveći gubitak u životu. Ostao sam bez oca, što se mnogo odrazilo na moju karijeru. Sad sam tu gdje jesam i uvijek sam težio da igram za ovaj klub, zbog čega sam danas izuzetno ponosan na sebe. Uspio sam ostvariti svoj san. Prije Željezničara, igrao sam za Mladost DK. To je klub koji je u usponu, koji je organiziran i koji napreduje iz dana u dan. Tu sam se afirmirao kao igrač i uvijek ću biti zahvalan klubu i ljudima koji su dio njega – kaže Sinan.
Blizak odnos
Prve fudbalske korake popularni Goraždanin napravio je kao šestogodišnjak u rodnom gradu, u Fudbalskoj školi “Goal”, gdje je trenirao individualno s nekoliko trenera. Najveću podršku uvijek je, kaže nam, imao od svog oca.
- Otac je bio moja najveća podrška i motivacija kako u životu, tako i u karijeri. Imali smo veoma blizak odnos. Pratio je svaki moj korak, trening, utakmice… Njegovim odlaskom otišao je i dio mene, ali ću zbog njega ustrajati u svojim ciljevima i sve što radim, poklanjam njemu – kaže Sinan.
Goražde PRESS / Sport Avaz
