Počinje krvavih 1.336 dana opasade za stanovnike na Drini. Poginulo je preko 4.000 ljudi, uglavnom su to bili civili, nemoćni i djeca. Ubijani su zvjerski, dok su čekali u redu za vodu ili humanitarnu pomoć, na ulazu u bolnicu, djecu koja su se samo igrala, koja su vapila za igrom i djetinstvom, nisu znala šta je rat, željela su samo da se igraju sa vršnjacima. Ubijana su djeca u dvorištima svojih kuća, tamo gdje su se samo igrala.
4. maja 1992 godine pada tama na grad, opokoljen je sa svih strana. Cilj agresora je, pokoriti ga i vladati njime. Hrabri branioci Goražda suprostavljaju se daleko nadmoćnijem agresoru. Imali su sve. Tenkove, minobacače, mitraljeze, granate, mine, a mi, mi smo imali dušu, vjeru i jedan drugog. Čuvali su hrabri branioci grad, čuvali su i leđa jedan drugom. Padali su neumorni za slobodu ovog grada. Padali su jedan za drugim. Jecaj građana čuo se do neba.
U operaciji da zauzmu grad, na samom ulazu stanovništvo bježi sa desne na lijevu stranu Drine. Pokoren je, pomislili su agresori. Samo nekoliko koraka od same granice ulaska u njegovo i onako srce koje je krvarilo. Pokušao je zvati upomoć, dozivao, ali bezuspješno. Oko sebe imao je samo hrabre svoje sinove koji su stvorili odbrambeni obruč. I po snijegu, kišu čuvali su linije odbrane, prljavi, mokri, gladni i žedni, nenaspavni, ali imali su nešto što niko nije imao, nešto što se riječima ne može opisati, nešto što je vodilo ih cijelo vrijeme, i bilo njihova snaga. Imali su jedan drugog, imali su čisto srce i vjeru koja ih je vodila.
Svijet, Europa, gledala je, gledala preko malih ekrana snimke, snimke ubijanja, granatiranja, snimke kako narod uplašen i nemoćan bježi sa desne na lijevu obalu Drine, grad je opkoljen, a samo nekoliko koraka agresora dijeli da zauzme njegovo srce i pokori njegovu dušu.
Grad i stanovništvo gađani su nemilisrdno, bez milosti, zvijerski ubijani, a oni koji su to činili, sve su bili, samo ne ljudi. Bili su zli, vampiri gladni krvi.
26. godine poslije Goražde više nije isto. Danas je ovo grad primjer cijeloj državi ali i svijetu. Danas je ovo grad pun života, pun prkosa za životom, dječije igre. Danas je ovo grad u kojem na svakom čošku, i ispred svake zgrade možete čuti dječiji osmijeh, vrisku, galamu. Danas je ovo grad gdje stanovnici normalno prelaze preko mostova, ne plašeći se snajpera.
Danas je ovo grad. Zovu ga privrednim čudom. Ovaj grad imao je srce i dušu, ovaj grad prkosno je stajao ispred agresora. Krvario je, duša mu je umalo pokorena, ali, danas je ovo grad, ponos državi i cijelom svijetu.
Ovo je Goražde. Jedini oslobođeni grad na Drini. Grad koji je odbio da se pokori, i grad koji živi.
Goražde PRESS
