Drami koja se odvijala kod seoskog mezarja, gdje je tokom potrage za tijelima saboraca u tempiranom minskom polju poginulo još sedam, a ranjeno 17 boraca, svjedočio je i Elvir Hadžiahmetović Pela. Te noći je i sam ranjen.
– U zoru smo došli na mjesto odakle smo mogli osmotriti možemo li ići dalje. Nastavili smo, 21 nas je bilo u jedinici. Kad smo sišli na to tzv. igralište, na samom sastajanju dvije grupe, došlo je do eksplozije. Nagazne mine. Bio sam od Ferida rahmetli oko dva metra i čuo sam njegove riječi: „Meni više čizme neće trebati“. Bio je živ još maksimalno pola sata. Izvlačenje je trajalo cijeli dan. To se desilo u 1.10 minuta nakon ponoći, a mene su iznijeli među zadnjima i u Goražde prebacili oko 22.30 naveče – kazao je Hadžiahmetović.
Heroji odbrane BiH, koji su u svakom trenutku rata bili spremni poginuti jedan za drugog, grad i državu koju su branili, dobili su mnoge bitke i odbili brojne napade i u smrt su otišli skupa. Kao i mnogo puta ranije, njihov komandant Ferid Dizdarević išao je prvi u stroju, jer ni na dužnosti načelnika Štaba brigade sebi ne bi mogao oprostiti da saborce ostavi 15-tak kilometara iza agresorskih linija. Na šehidskim mezarjima Kolijevke i Glamoč, gdje danas počivaju Dizdar i njegovi saborci, položeno je cvijeće i proučena dova.
Obilježavanje godišnjice organizira Udruženje dobitnika najvećih ratnih priznanja BPK, a osim porodica i saboraca, prisustvovali su predstavnici Goraždanskog muftijstva, malobrojni iz vlasti, te članovi nedavno formiranog Patriotskog pokreta. Preživjeli ne kriju ogorčenje što je skupu prisustvovalo vrlo malo ljudi.
- U to vrijeme za komandanta Dizdarevića i borce iz Čajniča su svi znali, a danas vidite koliko je ovdje naroda da ovo obilježi. Kod nas živih, što se telefonima sazovemo, to se ne može izbrisati, ali žalosno je da zaboravljamo komandante i borce koji su poginuli braneći ovaj grad – kazao je Hadžiahmetović.
Avaz
