Jos riječ dvije o Gaziji...
Znaš, život ima, smrt ima...
Na treskavičkom visu Celina, 9. oktobra 1995. godine, odmah iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamović, komandant 14. divizije i simbol herojske odbrane Goražda. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki čovjek, patriota, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera. Za njim tuguje Podrinje. I Bosna i Hercegovina.
Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, sa činom kapetana. Prozreo je majere srbočetničke JNA, ali i gotovo karikutaturalni karakter rata u Sloveniji, gdje gine više turskih vozača kamiona negoli vojnika. Povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se «zamjenjuje» sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovaču, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Imamovićevog kova, pripreme i nije krio od četničkih kolega.
Sa prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da će Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima će skončati svoj životni i ratni put. U Ustikolinu je stigao polovicom aprila, u trenucima kad su agresori zauzeli Foču, sa namjerom da spriječi napredovanje agresora dolinom Drine. Odsudnu odbranu Goražda organizirao je u rejonu Preljuce, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postaće najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju agresori nikada nisu pomjerili, a izginulo ih je više od 500.
Već 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na cijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamovic. Bio je vojskovođa posebnog kova (Zaim i znaci vođa) i nevjerovatnog smisla za motivaciju suboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika. Fajter koji ne priznaje frontalni način ratovanja i ne čeka poteze dušmana, već organizira upade u dubinu privremeno zauzete teritorije i nanosi gubitke neprijatelju. Ređaju se bitke i njegove pobjede: na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabučkom sedlu, Trovrhu, ... Ređaju se bitke, ali i Zaimova ranjavanja... Najteže je ono u centru Goražda. Da bi operaciju «Krug» što bolje proveo u djelo, lično izlazi na Igman, da prikupi MTS koji mu je nedostajao. Njegova operacija za oslobađanje Ustikoline (na čemu je radio zajedno sa Feridom Buljubašićem, u decembru 1992. godine), sa dva uspješna forsiranja Drine, sigurno će se proučavati u školama za oficire. Što nije uspjela, nije kriv Zaim. Vrijeme će pokazati.
Branio je i odbranio rodnu grudu, svoje Goražde i Podrinje, koje je volio gotovo podjednako kao svoje sinove Denisa i Ernesta.
Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritorij BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana.
Preuzima komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bliži je svom cilju, svome Goraždu. Postaje gospodar Treskavice i njenih visova, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred njegovim gazijama, agresori gube Malu cabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajačice, Klanac, Hum, Lupoč ... U trenucima kad je lomio i posljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale agresorske granate. Baš kao što je znao reci:
-Znaš, život ima, smrt ima...
Mjesto pogibije komandanta Zaima Imamovića na treskavičkom visu Čelina iznad prijevoja Rogoj...
Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije čekao da se oporavi. Naprosto, ukrao se svojim pratiocima i doktoru Muratu Ðuderiji i otišao na prvu liniju, među svoje borce, sa kojima se uvijek i najbolje osjećao. Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža od želje da stigne do Drine. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja, komandanta brigade bosanske armije, rahmetli Zaima Imamovica. U znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, kasarna u Pazaricu, u kojoj je trenutno smještena prva akademija vojske Federacije BiH, nosit će njegovo ime, ali i Osnovna škola u rodnoj Ilovači...
Legenda sa Drine ostaće vječno u srcima svih Bošnjaka Podrinja.
Istočna Bosna
