Među mladima u Goraždu, pa posve sigurno i u Bosni i Hercegovini, jedan od čuvara sevdalinke i sljedbenik tradicionalne izvedbe ovih pjesama je Safet Bučo, maturant goraždanske Srednje tehničke škole „ Hasib Hadžović“. Zadivljujuće je sa koliko posvećenosti i ljubavi Safet pjeva sevdalinke. Na isti način i sa istim žarom on i priča o njima...
Je li pomalo neobičajeno i možda neočekivano da se mlad čovjek danas posveti sevdalinki, u vremenu u kome vladaju neke druge vrste muzike?
Pitanje koje je sasvim normalno u vremenu kojem živimo i društvu kakvo danas poznajemo. Međutim, u nekom boljem društvu i životu bilo bi čudno. Svaki bosanac i hercegovac koji voli svoju domovinu, poštuje i voli njenu kulturu, običaje i tradiciju mora da voli i poštuje sevdah i sevdalinku, bez obzira na dob i godine. Jer narod koji ne poznaje i ne voli svoju kulturu i tradiciju, nije narod. Svako bira ono što voli i šta želi da sluša, pa bilo to kvalitetno ili nekvalitetno, ali je najbitnije da barem poštuje svoje.
Kako je nastala ta povezanost sa tradicionalnom pjesmom? Kako se razvijala?
U porodici kojoj sam odrastao i okolini, uvijek se pjevala i njegovala kvalitetna muzika, a sevdah je bio na prvom mjestu. Ta ljubav je krenula veoma rano. Moj prvi nastup je bio sa tri godine u Centru za kulturu. Ljudi koji su prvi uvidjeli moj talenat i trud, a kojim se moram zahvaliti, bili su Bećir Obarčanin bivši uposlenik CzK i Elvir Mudželet, koji su me rado primili da učestvujem na prvoj i raznim manifestacijama u Goraždu. Nakon toga su se redali mnogobrojni nastupi, koncerti i manifestacije. Takođe, već skoro četiri godine sam član MVIS „Behar“ koji baštine kvalitetnu bosansku, narodnu i evergreen muziku. Svakako međusobno poštovanje, iskreno prijateljsvo i dosta rada i učenja od starijih i iskusnijih goraždanskih muzičara, doprinijelo je mojem znanju o sevdahu i muzici općenito.
Koliko je na to uticalo tvoje učešće u tradicionalnoj manifestaciji koju organizuje Centar za kulturu Goražde?
Sigurno da jeste, jer kada djete u ranoj fazi odrastanja usmjerite na pravi put, a pružite mu šansu da se pokaže, tu je uspjeh zagarantovan. Veliki je broj manifestacija na kojima sam učestvovo i na nekim odnosio prva mjesta. Gdje god sam išao, nastupao sam ili sa mojim prijateljima iz MVIS „Behar“ sa ponosom sam predstavljao naš Grad.
Nedavno si, u jednoj televizijskoj emisiji u kojoj si učestvovao sa prijateljima iz Narodnog orkestra Centra za kulturu, uz izvođenje niza sevdalinki, sa dosta poštovanja govorio o legendi bosanskohercegovačke sevdalinke Radu Jovanoviću?
Bilo je to nedavno u emisiji „Sav taj sevdah“ u kojoj sam se zajedno sam mojim dragim kolegama, predstavio sa pjesmama našeg uvaženog sugrađanina Rada Jovanovića. Goražde je imalo jednog istakutog umjetnika, koji je vrijedan pažnje i pomena. Obogatio je našu muzičku kulturnu baštinu sa prelijepim stihovima i melodijama kakve je samo on mogao komponovati. Važno je spominjati jednog takvog čovijeka, ukazivati na njegov značaj, kao i našeg rahmetli Mirsada Sjerčića, koji su dali doprinos za razvitak kulture u BiH.
Ima li među sevdalinkama neka koju posebno voliš pjevati?
Sigurno najteže pitanje koje možete postaviti čovjeku koji iskreno voli sevdah. Kod mene bi to bio jedan uži spisak od pedesetak sevdalinki. Možda ona koju bih posebno izdvojio, kompozicija koja svojim poučnim tekstom, bogatom melodijskom, harmonijskom i ritmičkom linijom zavrijeđuje svaku pažnju, je pjesma našeg Rada Jovanovića „ Kad sretneš Hanku“, koju je instrumentalno obogatio maestro Ljubiša Pavković, a interpretirao legendarni Safet Isović.
U posljednje vrijeme dosta se govori o tome kako sevdalinka, kao vrijedno nemetarijalno blago, treba da se nađe na UNESKO-ovoj listi zaštićenih kulturno-istorijskih vrijednosti?
Veoma važna misija za sevdah i sevdalinku koju su inicirali ljudi iz Tuzle, zavrijeđuje svaku pažnju. Mnogo je bitno da jedna takva bogata muzička baština nađe svoje mjesto u svjetskim organizacijama nematerijalne kulturne baštine, a koja bi na najbolji mogući način predstavila naše podneblje, ljude, narodne običaje i tradiciju svih bosanskih naroda. Projekat koji podržavam i koji mora predstaviti sevdalinku u tradicionalnom bosanskom obliku, kakvu je vijekovima poznajemo.
Koliko, uz tebe, ima mladih kojima je bliska sevdalinka i prava nareodna pjesma?
Poznajem mnogo mladih ljudi koji su upućeni u sevdah i vole ga, koji dosta znaju o historiji sevdaha u BiH i koji žele predstavljati našu domovinu i sevdah na vjerodostojan način. Od svih bi mogao izdvojiti istaknutog mladog umjetnika Zanina Berbića, koji ne podliježe uticajima takozvanog novog aranžiranja sevdaha, tu je naravno moj prijatelj, uvaženi harmonikaš Damir Galijašević koji se mnogo trudi za opstanak sevdaha u Bosni. Sve se to zasniva na pojedincima, ali veliki broj mladih ljudi slabo ili nikako ne poznaje svoju tradicionalnu muziku
Muzički si obrazovan. Završio si goraždansku Osnovnu muzičku školu „ Avdo Smailović“, pripremaš se za prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Koliko ti je to obrazovanje pomoglo i pomaže da budeš uspješniji i izvođenju sevdalinke?
Za svakog čovjeka koji se na iskren i profesionalan način bavi muzikom, na prvom mjestu mu mora biti muzičko obrazovanje. U mom slučaju muzičko obrazovanje je veoma važno, jer se time upotpunjuje ličnost svakog muzičara, a naravno i znanje koje je mnogo bitno. Moja iskrena želja je bio upis na Muzičku Akademiju, na kojoj bi iskristalizovao i obogatio svoje muzičko znanje, a ujedno motiv mi je bio i nedostatak visoko obrazovanog muzičkog kadra u našem gradu. Već određeni vremenski period se pripremam za upis na Muzičku akademiju u Sarajevu, a što je veoma teško za onoga ko nije završio srednju muzičku školu. Želio bi se zahvaliti svima koji me podržavaju u tom cilju, mojoj porodici, prijateljima i kolegama, kao i osoblju Osnovne muzičke škole koji su mi se stavili na raspolaganje.
Goražde PRESS / Glas Goražda
