U klasi Sprint Šošo je na cilj stigao nakon Vučka Bašića iz AMD „Hercegovina“ iz Trebinja i Alije Karabašića iz SAK „Komotin“ iz Jajca, ali jedini Fićo, među 80 vozila na startu, privukao je toliko pažnje, kao da je sveukupni pobjednik.
- Bilo je to jedno lijepo druženje i iskustvo. Nastupiti u klasi u kojoj su sve sami trkači iz cijele države, pa biti treći s autom koje je staro 47 godina, nije mala stvar – kaže Šošo.
Zastava 750, u narodu poznata kao Fićo, nekada je bila jedno od najprisutnijih automobila na cestama bivše Jugoslavije, a danas predstavlja vrijedan raritet i vraća sjećanja na, prema mnogima, sretnija vremena.
– Godine dovoljno govore, ali je održavam, popravljam i ide. Gonio sam je 140 kilometara na sat, moglo je još, ali više nisam smio – dodaje Šošo.
Muaz je jedan od istinskih zaljubljenika u automobile i sa svojim četverotočkašem na utrkama ili tokom svakodnevne vožnje kroz grad privlači više pažnje nego vozači najluksuznijih, modernih vozila.
– Gdje god sam došao, nikakve negativne priče za nju nema. A bilo je svašta. Ljudi su išli s njom na odmore, po petero u autu, puna galerija, pa i prikolica, ali sve je izdržala – ističe Šošo.
Avaz
