Kruna života vjernika
Mladi čajnički imam, koji će u novembru napuniti 32 godine, bit će i vodič grupi od 42 hadžija iz Goražda i Sarajeva. Obavljanje hadža, osim kao jedan od pet stubova islama, doživljava i kao krunu života vjernika u pokornosti Bogu, zbog čega na nedavno održanoj Večeri Kur'ana u Čajniču, uz zvuke ilahije „U Medinu pošao bih“, nije mogao zadržati suze.
- Hadž doživljavam kao obavezu koju moraš obaviti kad ti se ukaže prilika. Što ga prije obaviš to ti je bolje. Ako ti se ukaže prilika, a ne obaviš hadž i umreš, bićeš grešan pred Bogom. Bolje je to uraditi dok je čovjek u snazi, jer to je naporno putovanje. A sa druge strane, najviše razmišljam o tome, pokušavam da shvatim, da se uživim, da osjetim kako je hodati tlom po kojem su hodali Božji Poslanici.
To je preteško shvatiti iz ove perspektive. Inače, kad razmišljam o džennetskim ljepotama zanima me kako je biti u društvu Poslanika.
Ono, voliš nekog fudbalera pa bi volio s njim popiti kafu. A zamisli kakav je osjećaj i ljepota da sjedneš s Poslanikom i pričaš s njim. Sjedneš s Nuhom a.s. pa ga pitaš kako je bilo na toj lađi ili sa hazreti Ebu Bekrom pa pričaš. Pusti hurije, rijeke i pića. E tako mi je i ovo. Tek tamo kad budemo shvatimo kako je to, a kad se vratimo opet nećemo umjeti opisati, jer hadžije kažu da pred Kabom suze same teku – kaže Bakal.
Međunacionalne tenzije
Mladi imam iz Čajniča, kao i ostali hodočasnici koji će ove godine činiti tavaf oko Kabe, zabrinut je za sudbinu svoje domovine. Možda više nego ikada ranije. Zbog toga će i u svetoj Meki, kao što čini tokom svakog džuma namaza nakon hutbe, uputiti dovu Svevišnjem da sačuva Bosnu.
- Ne samo zbog dešavanja u zadnje vrijeme, ali ja uvijek dovama Allaha dž.š. molim da nam pomogne da ova Bosna ostane kakva je bila stoljećima, a ne kakva je sad. Neka nam je Bog na pomoći. Mislim da je to jedino što možemo očekivati da bi se nešto promijenilo nabolje, zbog situacije kakva jeste, međunacionalnih tenzija, iskvarenosti političara pa i naroda, nezainteresovanosti za povratak i svoju imovinu, nepostojanja nacionalne svijesti. Na primjer, ne mogu da shvatim patriotu iz Čajniča koji sad ne živi ovdje. Kad igra reprezentacija BiH to je patriotizam, na svaku se utakmicu ide, skače se po Briselu i Parizu, aman, zaman – Džeko, Bosna, hoće ga srce strefiti kad nam Nigerija dade go.
Ode u Brisel na utakmicu, ali mu mrsko otići do ambasade u Njemačkoj da se registruje za izbore i glasa kako ne bismo u Čajniču izgubili i tog jednog odbornika – pojašnjava Bakal.
Težak, ali častan je životni put mladog čajničkog imama, koji je kao 7-godišnjak ostao siroče i postao izbjeglica. Njegov otac Mirsad ubijen je na zloglasnoj Mostini. Uprkos bolnim sjećanjima na trenutke kada se rastajao s njim, Emin se po završetku školovanja vratio u Čajniče, gdje radi kao imam i danas je često jedini Bošnjak u ovom gradu. - Čitajući spisak hadžija naiđem na Abaza. 1958. godište, k'o i u mene babo. Kontam, sad bi moj babo bio ponosan. Nije on bio neki vjernik, takvo je vrijeme bilo, ali sigurno je bio dobar čovjek. Stalno učim za njega i za dedu. Nadam se da je njegova mučenička smrt uzrok da mu se Allah dž.š. smiluje i da ćemo, ako Bog da, biti skupa u džennetu – s tugom u glasu govori Bakal.
Avaz
