Piše: Amarildo Gutić
Koliko bi procijenili vrijednost ove imovine na području Crne Gore:
– šest stanova u Baru površine od 28 do 54 m2
– devet poslovnih prostora površine od 68 do 555 m2
– četiri poslovna prostora u Podgorici površine 30, 123, 142 i 326 m2
– stan u Podgorici površine 50 m2
– zemljište u Podgorici 4650 m2
Ukoliko ste procjenili na višemilionski iznos, niste pogriješili. No, prema kupoprodajnom ugovoru od 2008. godine potpisanom između prodavca GPD Drina Goražde i kupca Slobodana Kneževića iz Nikšića, navedene nekretnine prodane su za 266 hiljada i 666 eura!!? Da, nije greška. Sve za pola miliona maraka. I tu nije kraj liste nekretnina, jer “kvaka” je u članu 2. ugovora u kojem je navedeno :
“Predmet ukupnog odnosa stranaka je i kupoprodaja svih ostalih nepokretnosti u Crnoj Gori, a koje su ranije bile uknjižene u katastru na ‘Drinu’ Goražde…”
To znači da za istu sumu kupac može postati i vlasnik, primjera radi, još pet stanova u Podgorici površine od 28 do 90 m2, dva poslovna prostora u Baru površine 80 i 135 m2, poslovnog prostora u Podgorici površine 50 m2, građevine i opreme u Podgorici i Baru procjenjene vrijednosti oko 5,5 miliona KM, zemljišta i šume na području Podgorice; Bara i Igala neutvrđene površine, odnosno sve ono što je do rata posjedovala MGIP Drina u Crnoj Gori, poput poslove zgrade u Baru (na slici).
No jedan detalj ukazuje na mogući kriminal: vlasnik navedenih nekretnina nije GPD Drina. Ta imovina nije bila predmetom prodaje MGIP Drina u privatizaciji, nego je shodno zakonu postala dijelom pasivnog podbilansa, odnosno vlasništvo Bosansko-podrinjskog kantona Goražde! Samo je kanton kao vlasnik tu imovinu mogao prodati.
Potraga za nadležnim tužilaštvom
Većinski državni kapital MGIP Drina Goražde privatizovan je 2001. godine. Naziv je promijenjen u GPD Drina.
Prema podacima Sarajevske berze, trenutni vlasnici više od 5 procenata GPD Drina su Hamid Bahto sa 23,6 %, Halil Oković ima 16,6, firma Okac 13,2, Zijad Deljo 10,6 te Almas Kurtović sa 5,7%. Nadzorni odbor čiji je predsjednik i tada i sada Zijad Beljo, 2008. godine donosi odluku o prodaji nekretnina u Crnoj Gori. Trebalo je nekoliko godina da kantonalne vlasti shvate da im je imovina “nestala”.
“MGIO Drina Goražde je 9.10.2008.godine zaključila ugovor o kupoprodaji sa Slobodanom Kneževićem iz Nikšića i prodala imovinu koja se nalazi u Crnoj Gori za 266.666 eura i na taj način stekla protivpravnu imovinsku korist na štetu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Informacija vam se dostavlja radi podnošenja izvještaja tužilaštvu o počinjenom krivičnom djelu protiv odgovornih osoba u MGIP ‘Goražde’ ili pokretanja parničnog postupka pred sudom u Crnoj Gori radi poništenja ugovora jer je imovina prodata”, naveo je u dopisu tadašnji direktor federalne Agencije za privatizaciju Šuhret Fazlić.
Početkom 2013. Skupština BPK zatražila je od tužilaštava i policijskih agencija da pokrenu istragu o prodaji imovine u Crnoj Gori. Tužilaštvo BiH se proglasilo nenadležnim, pa je istragu preuzelo Tužilaštvo BPK. Inspektori Federalne uprave policije podnose krivičnu prijavu protiv više osoba. Dvije godine nakon prijave, čiji je sadržaj dobro čuvana tajna, glavni tužilac Tužilaštva BPK Mirsad Bilajac nije bio raspoložen za razgovor.
“Ne mogu vam ništa govoriti o krivičnoj prijavi. U toku je vještačenje u ovom predmetu,” rekao je za Žurnal Bilajac.
Žurnal nezvanično saznaje da su inspektori federalnog MUP-a procijenili vrijednost prodane imovine u Crnoj Gori na 80 miliona maraka!
Ko je zaista i za koliko kupio imovinu ?
Zvanično, kupac navodne imovine GPD Drina je izvjesni Slobodan Knežević iz Nikšića. Crnogorski mediji ga smatraju produženom rukom za poslove u ime Brana Mičunovića. Mičunovićeva biografija prepuna je konekcija sa podzemljem i evidentno je da od njega, ne samo u Crnoj Gori, mnogi strahuju predstavljajući ga kao “čovjeka čije se ime ne izgovara.”
Kako Žurnal nezvanično saznaje od izvora bliskih istrazi, prava kupoprodajna transakscija imovine bivše MGPI Drina, sada u vlasništvu Bosanskopodrinjskog kantona, odvijala se u jednom motelu nadomak Herceg Novog, gdje su dvije osobe iz Goražda preuzele torbu sa 5 miliona eura “keša”. Naravno, ovaj dio je teško, ali ne i nemoguće dokazati.
Dvodecenijska vladavina SDA u BPK rezultirala je ne samo ovom gotovo zataškanom aferom u kojima su glavni akteri kadrovi ove stranke. Podsjetimo samo na “nestanak” platine vrijedne pet miliona iz “Bazne hemije” u Vitkovićima ili pogubne fiktivne dokapitalizacije firme “Šeh-In”, o čemu će Žurnal uskoro opširnije pisati.
Zurnal.info
