Vođa studije dr. Hina Chaudhry tada je izjavila da je taj fenomen evolutivni mehanizam – fetus pokušava da sačuva svoj život tako što štiti život majke. Ranijim istraživanjima su uočene ćelije fetusa u drugim oštećenim organima trudnica, mozgu, jetri, bubrezima i plućima.
Također, naučne studije su pokazale da fetus može da proizvede ćelije koje majku štite od raka dojke.
Melisa Sijerčić Rahman kojoj je njen, tada još nerođeni sin, u šestom mjesecu trudnoće, nakon pet godina tišine vratio sluh, ispričala je svoju nevjerovatnu životnu priču za Tuzlanski.ba:
Pet godina tišine
- Rođena sam kao sasvim zdrava beba, odrastajući u zdravu mladu ženu, međutim, u 25. godini života izgubila sam sluh zbog lijeka "Gentamicina" (od tada upozoravam sve ljude kao "pokvarena ploča" kada neko spomene taj lijek, jer sa njim treba biti vrlo oprezan!). Kao dijete imala sam imala česte upale bubrega, a s vremenom je sve prešlo u hronično stanje koje sam liječila.
Deset godina radim kao medicinska sestra i jedno jutro nakon noćne smjene sam legla da malo odspavam i do kraja dana, nakon buđenja, sve je postalo drugačije, tiše… Isti dan sam upućena za Sarajevo na ORL kliniku. Upoznajem doktoricu Zehru Sarajlić koja će naredne godine postati jako bitna osoba u mom životu. Cijeli tim ljekara se borio da prvo pokušaju spasiti sluh, ali bezuspješno. Nakon nekoliko mjeseci sam konačno počela da prihvatam da je to to – "Melisa, gluha si"!
Počela sam raditi sa osobama koje su mi pomogle da naučim čitati sa usana. Učiti znakovni jezik nije mi bio prioritet jer niko od moje porodice ga nije znao. Polako sam se vraćala svakodnevnici. Izlazila sam, radila sve kao i prije, osim išla na posao. Porodica je naučila da nema efekta zvati me imenom kao prije, već da je sada dovoljno da lupnu nogom od pod i ja bih osjetila vibracije. Kupovali su se laseri i još mnogo nekih olakšavajući sitnica.
S obzirom na to da sam bila mlada, dr. Sarajlić koja me je liječila predložila je operaciju i da na taj način probam vratiti sluh koliko toliko. Odmah sam prihvatila! Iako sam u tom periodu upoznala mnogo gluhih osoba koje su bila protiv ugradnje kohlearnog implanta, ja sam se ipak odlučila da to uradim jer sam željela da se vratim na posao. Jednostavno željela sam da si dam šansu. Operacija je uspješno urađena. Za one koji ne znaju sta je CI da pojasnim: kohlearni implant ili CI je laički rečeno vještačko uho.
Zvuk pomoću CI nije prirodan, više je kao da govore roboti (smijeh). Uglavnom, vratila sam se na posao i polako su se stvari vraćale na staro stanje u mom životu… Nakon operacije, poslije izvjesnog vremena upoznala sam supruga koji je bez problema prihvatio moj hendikep – to je prava riječ koju bih upotrijebila jer je i bio hendikep.
Nakon nekoliko mjeseci braka saznali smo najljepšu moguću vijest, a to je da ćemo postati roditelji i ubrzo se dešava moje čudo!
Naime, jedan dan u šestom mjesecu trudnoće dok sam sipala prvu jutarnju kafu čula sam zvuk rušenja. Komšija je rušio zid kuće. Tek nakon sat-dva sam primijetila da na stolu stoji kohlear. Nisam ga to jutro stavila, a čula sam TV kako radi! Eh to vam već nikako, ali nikako ne mogu objasniti, niti dočarati taj momenat i šta sam u tom trenutku osjećala.
Nesvakidašnje čudo
Sreća… Odmah sam taj dan otišla na kliniku kod dr. Sarajlić. Obavila sam mnogo snimanja, nalaza i pretraga i tada mi je doktorica rekla da se duboko u sebi nadala nečemu ovakvom jer je bilo slučajeva sličnih u svijetu, da zahvaljujući zapravo mojoj trudnoći i biću koje sam nosila ispod srca meni se sluh vratio.
Moje nerođeno dijete me je izliječilo! Vratio mi se sluh! Da skratim priču…
Moj Gospodar mi je podario iskušenje i podario i olakšanje preko mog malenog dječaka. Danas čujem normalno, kao i vi, drage mame, nema više robota i želim da vam kažem da svaka od nas treba i mora, najčvršće da vjeruje da je sve u životu moguće!!!
Dova, molitva, čvrsta vjera, upornost, vjera u slučajnost, vjera u sreću, vjera u bilo šta što će vam dati snagu, ali samo vjerujte i čuda će se desiti! Danas sa 33 godine, (više od tri godine nakon mog "čuda") i dalje radim kao medicinska sestra. Trenutno sam na trudničkom jer "stiže" nam za koji dan drugi sin. I danas živim sa svojom porodicom u Goraždu, gdje sam provela čitav svoj život.
Nikada nisam svoju priču pričala "široj javnosti" jer zaista nisam pomislila kako u njoj ima nešto inspirativno, posebno ili jako. Međutim, kada je Belma Šoljanin (jedna od administratora Facebook grupe Klub trudnica i mama iz BiH - online savjetovalište Udruženja TIM) objavila tekst na temu kako beba dok je u stomaku liječi majku ukoliko neki organ majke treba liječenje i slično, ja sam u komentaru povezice napisala svoju priču. Nakon onoliko predivnih poruka članica grupe upućenih meni, želja i pozitivne energije, zaista sam ostala zatečena i shvatila koliko je zapravo moja životna priča nesvakidašnje čudo.
Nakon svega mogu da kažem da zaista u svemu lošem što nam se desi uvijek ima i nešto dobro, i da samo onda kada čvrsto vjerujemo u to, dobrom ćemo i svjedočiti na kraju.
Faktor.ba
