AIDA J. (27) IZ GORAŽDA Sudbina me odvela u naručje bogatih i moćnih - Goražde PRESS

Breaking

01. 06. 2017.

AIDA J. (27) IZ GORAŽDA Sudbina me odvela u naručje bogatih i moćnih

Bilo je ljeto kada sam prvi put došla u Sarajevo. Bilo je vrijeme prijemnih ispita i došla sam upisati fakultet. Nisam imala posebnu želju ni za jednim fakultetom, samo želju za odlaskom od roditelja i promjenom u životu. Imala sam osamnaest godina i dvije najbolje prijateljice s kojima sam dijelila sve. Jedino, nismo imale iste ambicije kod fakultetske diplome.

Dok su one pune entuzijazma pričale o fakultetu i o budućnosti i karijeri, ja sam samo razmišljala kada ću se zaljubiti i skrasiti. Uvijek sam bila obasipana komplimanetima od strane muškaraca. Ja sam birala čak i u srednjoj školi; onaj koji mi se sviđao uvijek je na kraju i bio moj!

Stari, ali bogati

Mojim roditeljima je vijest o upisu bila toliko radosna da su mi napravili veliko slavlje u krugu porodice i kupili skopocjeni sat koji sam oduvijek željela. Očito da im je moj upis bio jako važan, ali dok nisam ugledala kutiju sa satom nisam to shvatila.

Nakon lijepog porodičnog završetka i burnog ljeta, s prvim danima septembra stigla sam na fakultet, uselila se s prijateljicama u stan i moj dugo očekivani život je počeo. Roditelja nigdje, predavanja nisu bila obavezna, džeparac u džepu, a grad prepun kafića, šopova, diskoteka…

Znala sam šta prvo trebam – otići po novu garderobu i cipele. Zasad sam imala samo lijep sat, koji nije išao uz moju tadašnju odjeću, jer je bio jedino vrijedno što sam imala. Nisam mogla tako hodati gradom, a pogotovo izlaziti na mjesta na koja sam htjela. Nakon što sam upala u društvo djevojaka koje su dijelile moju strast prema oblačenju i izlascima, sve češće sam se počela kretati po mjestima koja su vrvjela dobrostojećim muškarcima.

Bili su to muškarci od nas i do petnaest godina stariji, ali godila nam je pažnja, večere, pogledi koje su nam upućivali. Uskoro sam od jednoga od njih dobila poklon – vrijednu torbicu koju sam nekoliko dana prije vidjela u izlogu jedne luksuzne radnje. Iako sam bila presretna, uskoro sam shvatila da je, kao i sve ostalo, i torbica imala svoju cijenu. Htio je da spavam s njim. Na početku mi se sama pomisao gadila, ali nakon još nekoliko poklona učinila sam to.

Spasonosne riječi

Iako sam dobivala sve što sam htjela, bila sam nezadovoljna. Moje stvari su mi postajale odvratne. Nisam više ni dobro spavala. Trebala sam s nekim razgovarati, a nisam imala nikoga za povjeriti se. Moje prijateljice radile su isto i ne bi me razumjele. Saznala sam iz novina za gospođu Bebu. Trebala sam nekoga ko bi mi dao objektivan uvid u situaciju i savjet kako da se izvučem. Gospođa Beba je odmah vidjela istinu. Htjela sam sigurnost i lagodan život i bila sam spremna učiniti sve za to.

Pitala me je zašto sam zbog skupih krpica prestala mariti za najvažniju stvar koju imam u životu – samu sebe. Nisam znala šta bih joj odgovorila.
– Vi ste još mladi i još nije kasno da ispravite grešku. Ne prestanete li s time, naći ćete čovjeka koji neće biti dobar prema vama i skupo ćete platiti svaki par cipela koji budete imali – opomenula me je gospođa Beba.

Rekla mi je kako mogu spasiti život samo ako promijenim način ponašanja i podvrgnem se duhovnim tretmanima. Dobila sam učenu vodu i zaštitnu hamajliju. Bilo mi je užasno neugodno za vrijeme tretmana, posebno je bilo mučno uništavanje stvari preko kojih sam pala pod utjecaj crne magije. Ali, nisam odustajala., iako je sve skupa to trajalo skoro pola godine.

U tom periodu prvo sam se udaljila od društva u kojem sam se kretala. Promijenila sam stan i broj mobitela, a svoje “vrijedne” krpice bacila. Dugo je vremena trebalo dok sam se vratila u normalan ritam studiranja. Bila sam izgubila prvu godinu i imala sam jako puno posla kako bih sustigla generaciju u polaganju ispita. Za to vrijeme stalno su mi odzvanjale Bebine riječi:

– Vi Aida, imate najveću vrijednost, a to ste Vi!

Počela sam u to vjerovati nakon što sam položila pet zahtjevnih ispita i kada sam za vrijeme posjete roditeljima vidjela širok osmijeh na njihovim licima. To je bila moja nagrada. Oni su vidjeli u meni ono što ja nikada nisam, a to je da vrijedim više od luksuznih stvarčica kojima sam dugo vremena robovala.

Bilo je to prije sedam godina. Danas sam sretno udana, majka dvogodišnjeg sina i zaposlena u privatnoj firmi. Moj muž je uspješan poduzetnik. Danas mi je tek jasno da nisam mogla imati ništa materijalno dok to materijalno nisam stavila na mjesto koje mu pripada. Moja porodica mi je trenutno najvažnija u životu, a suprug često priča kako ga je privukla djevojka koja je na ispitu odgovarala bolje od njega.


Goražde PRESS/Magazin Aura

Stranice