Ova majka dvoje djece nastavlja osvajati medalje i nizati pobjede na polju sporta, ali i obrazovanja. Karateom se bavi od 1991., a nastavila je trenirati i u ratu, pod granatama. Bila su to teška vremena, ali sport je bio njena ljubav i jedan vid otpora zlu. Trud i odricanje
- Sjećam se kada je dvorana zapaljena. Okupili smo se, sportisti, treneri i omladina, da očistimo ruševine. Danas mi je žao kada vidim zahrđali most u centru grada, jer ovo je naš grad, volimo ga i trebamo ga paziti – kaže Enesa, koja je ovih dana s porodicom boravila u Goraždu.
Kada je 1996. prvi put izašla iz Goražda, u Zenici je postala prvakinja BiH. Automatski je dobila poziv reprezentacije BiH, ali je odlazak na Evropsko i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj i Mađarskoj spriječila dozvola za ulazak u SAD, za koju je Enesina porodica ranije aplicirala. S nepunih 16 godina, u decembru 1996., Enesa je iz hladne Bosne otišla u sunčanu Arizonu.
Kod trenera Šođira Kojame i Čaka Koburna (Chucka Coburna), pionira klasičnog karatea u SAD, već sa 18 godina dobila je crni pojas, postala višestruka prvakinja Arizone, 2001. godine u Las Vegasu postala je i svjetska prvakinja u ekipnoj konkurenciji, a na saveznom takmičenju 2008. i prvakinja SAD. I nakon rođenja kćerki Vanese i Emme nastavila je s takmičenjima i osvajanjem medalja. Lani je ponovo postala državna prvakinja u katama i borbama i proglašena je
sportistkinjom godine u državi Arizona.
- Trebaš željeti da budeš pobjednik i bit ćeš, a iza sebe ostavljaš znoj, trud, odricanje. Ja sam to ponijela iz Goražda, od trenera Ramiza, Core, Edina i Roke – kaže Enesa. Danas je nosilac crnog pojasa, treći dan, karate instruktor i sudija u Arizoni. Uporedo sa sportskim uspjesima, Enesa je s najvišim ocjenama završila „Washington High School“ i ostvarila besplatno školovanje na „Glendale Community Collegeu“, gdje je stekla prvu fakultetsku diplomu u smjeru globalnog poslovanja. Potom je magistrirala, a trenutno završava doktorsku disertaciju o temi „Poremećaj ishrane kod sportista“.
Rahat život
Suprug Samir Enesina je simpatija iz djetinjstva, a ljubav među njima rodila se po njenom prvom dolasku u Goražde 2000. godine. Vjenčali su se 2004. u Goraždu, a godinu kasnije zajedno otišli u SAD. Samir je stručnjak za mehaniku i ima malu prijevozničku firmu i Enesin je najveći prijatelj i oslonac.
Porodica Pjano često je u Goraždu i mašta o definitivnom povratku u grad koji im ni Amerika ne može zamijeniti.
Humanitarni rad
Veze sa BiH održavane su i putem niza humanitarnih projekata koje je inicirala bh. dijaspora u SAD - od pomoći pojedincima za liječenje do slanja kontejnera brodom nakon katastrofalnih poplava. Enesa svoje prijatelje i rodbinu često obraduje poklonima, a ove godine posjetila je nekoliko goraždanskih porodica i podijelila im pakete s hranom ili novac koji je prikupila s prijateljima i rodbinom.
Avaz
