Željela bih imati nešto svoje, neku trajnu adresu, da ne mislim hoću li se morati opet seljakati negdje, priča je Belme Sofović (29), žene koja je odrasla u kolektivnom centru Belvedere u Goraždu i čija je porodica prognana iz Rogatice kada je ona imala samo četiri godine.
Živi sa sinom Imranom, a suprug joj je poginuo prije pet godina kada je u ovom naselju sortirao staro željezo i tada aktivirao eksplozivnu napravu.
- Najveći problem su nam drva, jer ne radimo, pa nismo u mogućnosti kupiti odmah koliko nam treba, već pomalo. A ovdje hladno. Dok ložiš, dobro je, a kad prestaneš, isto kao da nisi ni ložio – dodaje Belma, čiji roditelji i dvije sestre žive u istom kolektivnom centru.
Belma je jedna od oko 5.000 osoba u stotinjak kolektivnih centara, koliko ih ima u BiH.
Goražde PRESS/Avaz
