- Pitao me jesam li spreman da tu ekipu odvedem za Goražde. Bio je to susret tokom kojeg sam osjetio da on brine o Goraždu i traži načina kako da pomogne našem gradu. Poznavali smo se i ranije, kontaktirali, ali to mi je jedan od najdražih susreta. Rekao sam mu da, ako uspijemo izaći iz Sarajeva, do Goražda neka nam je Bog na pomoći. Zagrlio me je i rekao da moram voditi računa da doktori ne odu na neko drugo mjesto. Bio je tu i dr Ejup Ganić koji mi je kasnije, na dženazi doktora Safeta Čibe rekao da je u trenucima dok su nas pratili pomislio kako nikada nećemo stići tamo gdje smo krenuli – kaže Čengić, ratni načelnik CSB Goražde i prvi ministar MUP-a BPK Goražde.
Kroz dva obruča, onaj sarajevski, a potom i onaj oko Goražda, Čengić je sa Strujićem, koji se dobrovoljno prijavio da krene na ovaj zadatak, ljekare dopratio do Goražda. Obojica su bili policajci, ali su se zbog kontrola UNPROFOR-a i oni predstavljali kao ljekari.
Predsjednik Izetbegović tako je obezbijedio dva transportera portugalskog bataljona za prelazak piste, a nakon nekoliko sati zadržavanja iz Hrasnice do Igmana stigli u kombiju kojeg je vozio Čengić. Preko Igmana i Grebka, sa svojim pratiocima, hirurzi Haris Tanović, Izet Čustović, Safet Čibo i Nermin Škrbo, sa jednim medicinskim tehničarem, ušli su u Goražde u septembru 1992. godine, poslije petodnevnog opasnog putovanja.
- Bilo mi je veoma drago kada je nakon rata rahmetli predsjednik Izetbegović prvi put posjetio Goražde, mislim da je to bila 1996. godina, te odlučio posjetiti i MUP kao najorganizovaniju instituciju u to vrijeme. Došao je da obiđe policiju, ali i mene jer sam tada bio na dužnosti ministra. Danas je malo ljudi koji slijede njegovu ideju. Dovoljno mi je da vidim ko sad priča o rahmetli Izetbegoviću, ko je u odborima stranke koju je osnovao, dok su ljudi koji su dali živote i zdravlje za državu su na margini negdje. Došli su neki novi klinci i vidite da je teška situacija, zabrinjavajuća – ističe Čengić.
Avaz
