Mnogi projekti
Prije šest decenija gradio je „Soču", vojni objekt kod Goražda, namijenjen za smještaj fabrike municije „Pobjeda" u slučaju rata. Svojom mašinom iskopao je stadione u Goraždu i Vitkovićima, potom kod Konjica gradio prugu Sarajevo - Ploče, a onda i podzemni vojni aerodrom Željava kod Bihaća, tada najmoderniji u Evropi.
Završio je u Gospiću kurs za KV rukovaoca mašinama, a radni vijek nastavio na Zlatiboru, gdje se gradila pruga Beograd - Bar. Sve vještiji na mašinama, Redžo je postao nezamjenjiv radnik na mnogim projektima, a onda je 1968. stigao poziv da ide u Gvineju, na gradilište na kojem su zajedno bili angažirani bosanski „Planum", beogradski „Energoprojekt" i „Hidrotehnika" te makedonski „Mavrovo".
- Gradili smo zemljanu branu na rijeci Samu za gvinejsku državu. Takvu ne možeš napraviti na Drini ili Prači, već samo na mirnim rijekama. Gvineja je golema država. Ima sjeverni dio, Kankan, tamo je klima kao kod nas. Sve uspijeva. A dio u kojem smo mi bili nije lijep. Ne možeš spavati od vrućine i vlage, a moraš se paziti od zmija i svakakvih đavola da te šta ne ujede - sjeća se 78-godišnji Redžo avanture koja je, srećom, trajala samo šest mjeseci.
Po povratku je učestvovao u gradnji aerodroma Čilipi kod Dubrovnika, vraćao se na Zlatibor, a onda otišao u Kuvajt. Za razliku od Gvineje, gdje mu je plaća bila 420 dolara, na gradnji aerodroma Burgan u Kuvajtu zarađivao je mnogo više.
- Tamo sam ostao 28 mjeseci, vozio japanski buldožer i engleski valjak Ferguson. Borili smo se sa zaljevskim pustinjskim olujama i pijeskom. U svoje rodno mjesto Kopače kod Goražda donio sam prvi TV u boji, do tada neviđeni fotoaparat i digitrone, što je mnogima bilo nezamislivo - priča Redžo.
Dobio rješenje
Gradio je on i put Bagdad - Basra u Iraku, a radni vijek okončao u „Hidrogradnji". Posljednji veliki poduhvat u kojem je učestvovao bila je gradnja HE Višegrad. Federalni zavod PIO/PIO priznao mu je 21 godinu radnog staža i dodijelio mu penziju od 212 KM. Dodaje da nije ni tražio, ali je dobio rješenje o penziji i iz Srbije, koja mu je priznala 20 godina staža i dodijelila 130 eura mjesečno.
Dobio Orden rada
Godine 1974. dodijeljen mu je Orden rada sa srebrenim vijencem, koji je tokom agresije izgorio zajedno s ostalim uspomenama na težak, ali častan radni vijek. Redžo je bio prognanik iz Kopača, današnje Općine Novo Goražde, u koju se nakon završetka agresije vratio i živi sa svojom porodicom.
Goražde PRESS/Avaz
