Ispred nas kao da sjede, ne tri, već četiri sestre. Sad znamo na koga su lijepe sve žene u kući Ramović. Mama Edita mnogo vodi računa o tome kako živi, kako se njeguje, hrani… Najviše vremena, kaže, provodi s najmlađom kćerkom Džejlom, dvije starije kćerke su na studijama, Šejla u Sarajevu, a Lejla u Mostaru.
Ljeto, godišnji odmori, pripreme za ispite, sve je to već upisano u kalendare, no, snimanje za „Azru” je bila prilika da njih tri usklade svoje obaveze i zajedno se okupe kod roditelja u Goraždu.
Brinuti se o sebi
Osim ljepote i pozitivne energije kojom sve četiri plijene, podrška i sloga koju njeguju vrijedne su svake hvale. Upoznajući njih, bolje smo upoznali i Džejlu. Kao hrabri mušketiri, tako su i ove mlade žene uvijek i u svakoj prilici podrška jedna drugoj. Tom činjenicom se njihova majka možda i najviše ponosi. Kada je počela raditi, priča nam, Džejla je imala tri godine, no, njena nesebična desna ruka tada su bile druge dvije kćerke, Šejla i Lejla, tako što su se brinule o najmlađoj sestri i nastojale je učiti svemu što je svojevremeno ona učila njih. Tako žive i danas. Vole se i poštuju, a pitate li ih ko im je najveći uzor, uglas će reći: Mama!
– Sve smo se nekako trudile ugledati na nju, ali i jedna na drugu. Nikada nam nije rekla kako ćemo neke stvari raditi, niti nam je naređivala, već smo uvijek otvoreno razgovarale o svemu. Više smo pratile mamu, gledale kako ona radi neke stvari, kako se ponaša, i onda smo i mi tako, jedna na drugu. Lejla i ja smo odgajale Džejlu kada je mama počela raditi. Ona je sada identična mi. Nekad se iznenadim, osim što izgleda starije, ona toliko zrelo razmišlja za svoje godine – kaže 23-godišnja Šejla.
Edita je imala 21 godinu kada je rodila svoju prvu kćerku Šejlu, dvije godine kasnije na svijet je došla Lejla, a potom i Džejla. Danas, u 44. godini života, izgleda veoma mladoliko. Naviku da vodi računa o sebi, načinu života, ishrani, nastoji prenijeti i na svoje tri kćerke.
– Lična higijena je broj jedan. Rodila sam troje djece i uvijek sam se trudila da ustanem jako rano ujutro i da se sredim, pa kada one ustanu, da imam za sve vremena. Uvijek je tako bilo. Ako se slučajno nešto desi pa se ne mogu srediti, a moram do prodavnice, to bude nevjerovatno maskiranje. I danas su isti rituali, ustajanje, jutarnje tuširanje, šminkanje i to se sve uvijek završi prije kafe. Tu naviku sam naslijedila od svoje mame i tetki. Šminka, odjeća, štikle, sve to mora biti. Moje kćerke su sve to gledale, ali kad su bile male, nisam im dozvoljavala da se šminkaju, niti nose štikle. U jednom trenutku, Lejla je gledala kako se spremam i pitala me je: „Mama hoće li, kada ti umreš, nama ostati sve tvoje štikle i šminka?”. Vjerovatno je tada pomislila da tek kada umrem, da će nositi to – kaže Edita kroz smijeh te dodaje kako je s kćerkama uvijek imala prijateljski odnos.
– Ne gradim ja autoritet da se one mene nešto boje, ali znam da me poštuju i da kada se nešto dogovorimo, da će one to sto posto ispoštovati. Vjerujem im, tako da ih ne provjeravam, niti se svađamo. Lijepo se dogovorimo i slažemo, tako da nema potrebe za strogoćom. Nastojim ih učiti tome da uvijek budu otvorene i iskrene, da roditeljima nikada ne kriju ako negdje trebaju ići. Bilo kakvi izlasci da su u pitanju, bilo kakve destinacije, uvijek razgovaraju sa mnom o tome. Mi njima zaista i ne branimo, posebno sad, jer su punoljetne. Tu smo da ih podržimo, da im damo savjet, mada su se one naprimale savjeta dok su manje bile, sada su već punoljetne, zrele osobe, tako da im ne treba mnogo „ispirati” mozak – kaže Edita, dok Šejla smatra da su roditelji prema njoj, kao starijoj kćerki, bili strožiji u odnosu na druge dvije.
– S obzirom na to da sam ja najstarija, imam osjećaj da se na meni sve prelamalo, najstrožiji su bili prema meni. Iako sam najstarija, nisam otišla na more s prijateljima na duži period, dok je Lejla već išla, a vjerovatno će i Džejla ubrzo – kaže uz osmijeh Šejla, studentica Fakulteta informacijskih tehnologija u Mostaru.
Za nešto drugačiji smjer odlučila se dvije godine mlađa Lejla, koja studira Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, a istim stopama je krenula i Džejla. Ove godine je upisala Srednju ekonomsku školu i taj izbor je bio isključivo njen. Roditelji su im pružali podršku u svemu, pa tako i u samostalnom izboru škole.
– Kada je riječ o školovanju, uopće nismo utjecali na izbor šta će upisati. Ali, moj cilj je da one, ne samo diplomiraju, već i magistriraju. Nikada ih neću sputavati u njihovoj odluci, ali sam uvijek za to da se odškoluju do kraja – kaže mama Edita.
Njihovi najdraži trenuci su oni koji provode zajedno. Razgovaraju o svim temama, savjetuju se međusobno…
– Uvijek smo imale drugarski odnos, čak i kada su male bile. Kada se Lejla rodila, Šejla mi je već bila drugarica, a kada se Džejla rodila, njih dvije su već bile odrasle. Nikada se ni kao djeca nisu ponašale neozbiljno. Dok su bile male, nisu tepale, nekako su odmah progovorile tečno, kao odrasli ljudi i onda sam tako i razgovarala s njima. O svim stvarima razgovaramo otvoreno, čak i kad je o simpatijama riječ, momcima i slično – kaže Edita, dodajući kako je glavna tema njihovih razgovora mezimica Džejla. Njeni nastupi, pjesme, spotovi, odjeća, šminka, sve su to njihove zajedničke teme.
– Iako imam 15 godina, osjećam se kao Šejla i Lejla. Navikla sam stalno biti s njima, i nekako, iako su starije od mene, najviše s njima volim izaći. Osim mame, i one su mi uzor. Koliko god vremena da smo skupa, nikad mi nije dovoljno. Predobro je biti najmlađi, svi te paze i maze – kaže Džejla.
Brzo sazrijevanje
S obzirom na to da je Džejla kroz takmičenje „Neki novi klinci” rano ušla u svijet muzike, ta činjenica je mnogo doprinijela njenom ranijem odrastanju, što ju je učinilo drugačijom od ostalih vršnjaka.
– Ovo što mi se izdešavalo u dvije-tri godine možda i jeste ključno da ja budem ovakva kakva jesam. Meni popularnost u ovim godinama ne prija nešto posebno, ali se borim s tim i nastojim da to prihvatim na način kako svi prihvataju. Ja volim da pjevam, ovo za mene je sve jedan veliki početak – kaže Džejla.
Iako je najmlađa i mezimica, Džejla je i najveća zvijezda u kući. Svaki njen nastup sestre su doživljavale kao svoj.
– Teže smo doživljavale njene nastupe nego ona sama. Svaki put sam imala tremu kada god je nastupala. Samo sam bježala da me ne vidi koliko se tresem – kaže Lejla.
Upravo to što se međusobno vole, njihovu mamu čini i najviše ponosnom.
– Volim što se vole, poštuju i uvažavaju međusobno. Nikada u životu nisam osjetila ljubomoru između njih. Ako želim nešto kupiti Džejli, idemo svi, niko se ne nađe uvrijeđen, ili bilo kojoj. Nesebične su i to je jako lijepo. Mislim da i kada budu odrasle žene, da neće biti ljubomorne na to koja šta ima, već će uvijek pomagati jedna drugoj – kaže Edita.
Pitate li bilo koju majku kako je odgojiti žensko dijete, spremiti ga za život i put, na kojem će biti samostalno, hrabro, znati šta želi…, reći će da to nije lagan posao. No, straha nema. Bitno je, govori nam Edita, izgraditi povjerenje.
– Da kažem da se nešto bojim, ne bojim se, samo želim da ih izvedem na pravi put, da sve tri završe školu, da Džejlu ne ponese slava, ali vjerujem da neće. Želim da su zdrave, pametne i da imaju sreće u životu – kaže ona.
Sve tri sestre su odrasle u Goraždu. No, želje da se obrazuju i završe fakultete su ih odvele na druge adrese. Trebalo im je vremena da se naviknu na život u drugim gradovima. Kažu, morale su, kako bi završile školovanje. Možda ih sudbina i zadrži u nekim od tih gradova, ali gdje god da odu, uvijek ih čeka njihov dom u Goraždu.
– U posljednje vrijeme kako sam se odselila u Sarajevo, često dođu kod mene, pa odemo na bazen ili prošetamo po gradu, odemo na večeru. Ne boravimo u kući, jer ne volimo. Ali, kada dođemo u Goražde, svaka ode na svoju stranu s prijateljima. Češće se sastanemo u drugom gradu i tada posvetimo najviše vremena jedni drugima – kaže Šejla.
I U SHOPPINGU MISLE JEDNA NA DRUGU
Brojne su zajedničke aktivnosti u kojima sestre s majkom uživaju. Shopping je jedna od njih.
– Uvijek idemo zajedno u kupovinu. Kada idemo trošiti novac, otac popije deset kafa u centru, čekajući nas (smijeh). Uglavnom su to neka sezonska opremanja. Ali, sada kada smo razdvojene, uvijek kupimo jedna drugoj što treba. Kada Džejli treba za nastup, uvijek tražimo u drugim gradovima, jer u Goraždu nema neki poseban centar – kaže Lejla, a Šejla na to dodaje:
– Sve tri iste brojeve nosimo, tako da kada je jednoj od nas teško nešto probati, to uradi druga. Često posuđujemo jedna drugoj odjeću. Super nam je kada smo sve na jednom mjestu, onda nam je sva odjeća tu i sve nosimo. Kada smo Lejla i ja živjele u Mostaru, sve je bilo u jednom ormaru, ali kada smo se trebale razdvojiti, teško je bilo odvojiti odjeću, jer ako smo kupile jednu haljinu i obje je nosimo, ne možemo je prepoloviti (smijeh) – kaže Šejla, dok nam mama otkriva jedan sestrinski ritual.
– Kada Džejla i ja odemo u Foču da nešto kupimo, ništa neće kupiti dok to ne slika i pošalje Šejli i Lejli, da one prvo vide – kaže Edita.
Azra magazin
